Jat Airways
Rezervacije Red letenja
Od
Do
Povratno putovanje
Polazak
Povratak
Fleksibilni datumi polaska/povratka  
Odrasli (25-59)
Omladina (12-24)
Seniori (60+)
Deca (2-11)
Infanti (0-1)
rezerviši let
Polasci/dolasci
U grotlu trube

Dragačevski sabor, kao i svake godine krajem avgusta, okupio je više stotina hiljada gostiju iz zemlje i sveta. Pod pokroviteljstvom Vlade Republike Srbije, obeležila ga je vrela atmosfera uz zvuke limenih instrumenata, specijalitete domaće kuhinje, pesmu i igru do zore.

Tekst: Milorad St. Ilić
Fotografije: Milan Melka

Put za Guču vodi preko planine Jelice. Po starom kazivanju nekada se ovaj prostor nalazio na dnu prostranog jezera. Stanovnici koji su tada živeli na obalama vezivali su svoje čamce za kamene stubove koji se i danas mogu videti na vrhovima Jelice. S vremenom je voda probila put između Ovčara i Kablara i otekla u Panonsko more. Pri tome je stvorila jednu od najlepših evropskih klisura, a na dnu jezera začelo se pitomo i plodno Dragačevo. Stanovnici Dragačeva oduvek su bili vredni stočari i zemljoradnici, ali kad su dizane bune bili su hrabri vojnici. O tome svedoče zanimljivi spomenici posejani širom kotline.

Najčešće su postavljani pored puta pa ih je pesnik Branko V. Radičević prozvao "krajputaši". Krajem 19. veka Dragačevci su po odsluženju vojnog roka počeli da donose kućama rashodovane trube. Pisak trube je dragačevskim prostorom odjekivao mnogo bolje od mirnijeg zvuka frule i čuo se nadaleko.

Trubači prve klase narodne vojske s vremenom su stvorili grupe bez kojih više nije moglo da prođe nijedno slavlje ni ispraćaj.

Za praznik Pokrova Presvete Bogorodice u Guči je pre četrdeset šest godina održan prvi nastup trubačkih orkestara. Od vremena rashodovanih vojnih truba do današnjih, raskošno blistavih instrumenata, stvoren je specifičan stil muziciranja. Uz čačansko-užički način sviranja, razvio se i leskovačkovranjski i stil Istočne Srbije. Velikani trube, kakav je Majls Dejvis, posetili su Guču i bili prijatno iznenađeni kvalitetnim sviranjem samoukih virtuoza.

Centralno mesto Sabora u Guči je crkvena porta. Zvanično, međutim, takmičenje trubača organizuje se na fudbalskom stadionu i platou kod Doma kulture.

Duh Saboru daju i nebrojene grupe trubača koji sviraju po ulicama i ispred restorana pod šatorima. Svet je otkrio trubače zahvaljujući filmovima Emira Kusturice i Bregovićevom "Orkestru za svadbe i sahrane". 

Ovaj festival u slavu trube počinje povorkom trubača (njih oko 200) i himnom Sabora – "Sa Ovčara i Kablara".

Na velikom finalu učestvuje dvadesetak finalista, a za svakog od njih pobeda na Saboru je najveći životni san. Za vreme trajanja Sabora, u Guči se izlažu proizvodi starih zanata – tkalja, abadžija, opančara, grnčara, kolačara i kovača.

Pet dana trajao je ovogodišnji, 47. po redu Sabor trubača. Nekoliko desetina hiljada, mahom mladih ljudi, probilo se do Guče, da bi u transu i euforičnom slavlju dočekali kraj takmičenja, jedinstvenog etnofestivala koji postoji jedino u zemlji Srbiji.

Ovaj univerzalni instrument, sinonim za vojevanje, svadbe, sahrane, povečerje i buđenje – "metalno grotlo" koje iz svoje limene utrobe reskim, prodornim zvukom ježi kožu, okreće planinu Jelicu naglavačke i rečici Bjelici menja tok kroz uragan koji nastaje iz naduvanih obraza svirača – još jednom je u urnebesnom ritmu paklenog zvuka, stvorio oazu hedonizma, u kojem se zemlja tresla i krv ključala u venama.

Već godinama pravi sociološki fenomen, Sabor trubača u Guči – uz pomoć sačuvanih običaja, narodnih nošnji, u glinenim posudama na tradicionalan način spremanih specijaliteta (proja, pasulj, svadbarski kupus, roštilj, jagnjeće i praseće pečenje) tako da ukusna hrana miriše na topli dom sačuvan kroz vekove – ne samo da podseća na autentičnost nekadašnjih prela, vašara i seoskih slava nego je sam događaj psihoterapeutska radionica na otvorenom, koja u muzici furioznog tempa lomi stres urbanog čoveka eksplozijom divlje arhetipske energije.

Ovaj neodoljivi šarm Guče, koji u osnovi nosi crtu kolektivnog pražnjenja podsećajući na ceremonije u čast Bahusa ili Dionisa, rimske antičke bahanalije, karneval u Riju, velike rok koncerte poput Vudstoka šezdesetih ili na uzbudljive sportske utakmice pred stotinama hiljada ljudi koji u navijačkom transu bodre svoje ljubimce, deo su autentičnog, za mnoge egzotičnog, folklora sa Balkana, kome je jedina svrha - opustiti se i zabaviti.


Hotel "Zlatna truba"

 

Hotel sa tri zvezdice "Zlatna truba" nalazi se u centru Guče. Pored tri apartmana, gostima su na raspolaganju trideset jedna soba sa po dva ležaja, restoran sa sto dvadeset, letnja bašta sa sto i pivnica sa sedamdeset mesta. Hotel je otvoren tokom cele godine i prvenstveno je namenjen sportskim grupama, jer je okolina Guče prikladna za kros-takmičenja i trening u prirodi. Hotel je poznat po dobroj kuhinji sa specijalitetima dragačevskog kraja.

Zvezde 47. Dragačevskog sabora

 

Ovogodišnji Sabor u Guči posetilo je preko 500.000 ljudi iz zemlje i sveta uživajući u autentičnoj atmosferi, muzici, hrani i piću. Trećeg dana festivala nastupio je poznati rok muzičar Goran Bregović sa svojim "Orkestrom za svadbe i sahrane" koji je svoje stare i nove hitove aranžmanski prilagodio duvačkim limenim instrumentima. Od dvadeset orkestara koji su nastupili u takmičarskoj konkurenciji titulu najboljeg poneo je orkestar Demira Ćerimovića iz Vranja. Nagrada "Prva truba" koja se dodeljuje pojedincu pripala je Ekremu Mamutoviću, članu orkestra Nenada Mladenovića takođe iz Vranja, dok je priznanje publike "Zlatna truba" dobio Dejan Lazarević iz Požege. Nagradu za izvornost muzičkog izvođenja "Zlatna jabuka" pripala je Draganu Ignjiću iz Užica.