|
Republika Mali nalazi se u zapadnoj Africi, a ime je dobila u znak sećanja na veliko zapadno sudansko carstvo Mali, koje je na ovim prostorima egzistiralo od 13. do 15. veka. Današnja prestonica i simbol modernog Malija jeste Bamako.
Grad leži na obalama reke Niger, koja više nego bilo šta drugo u Maliju određuje život malijskog naroda. Ona je žila kucavica zemlje čije srce bije u njenoj unutrašnjoj delti, na prostoru između Sana i Timbuktua.
U Maliju se prepliću mnoge kulture, a na pijacama vrvi od najrazličitijih naroda, kao nigde drugde u Africi. Vrhunac putovanja po Maliju čine susreti sa ljudima iz Saharske pustinje: Tuarezima i Mavarima, i stočarima Songajima, Bambarama, Senufima i drevnim Dogonima, koji žive u jednom posebnom i drugačijem svetu. |
 |
|

|
|
 |
Dogoni žive na jugoistoku Malija u regionu Mopti, a o njihovom se poreklu samo nagađa. Arheolozi pretpostavljaju da su u potrazi za novom domovinom došli iz Sahare u region klifa Bandijagara, u 15. veku. Poznati su po svojoj bogatoj mitologiji, običajima, ceremonijama sa maskama i načinu života koji nije daleko odmakao od života u prvobitnoj zajednici! U skladu sa izraženom potrebom za slobodom, relativnom izolovanošću i uprkos nadirućoj islamizaciji i evropeizaciji, Dogoni su uspeli da sačuvaju tradiciju, rituale i sopstvene predstave o životu.
Tradicionalni način života Dogona tesno je povezan s njihovom mitologijom i prirodom. Po njima, čovek je deo jednog komplikovanog koncepta povezanog s kosmosom, a osnovni delovi mitologije Dogona jesu život i smrt, zemlja i voda i, pre svega, plodnost. |
|
Umetnost naroda koji žive na teritoriji zapadne Afrike u tesnoj je vezi sa njihovom religijom i mitologijom. Da bi se shvatila simbolika njihovih umetničkih dela potrebno je poznavanje sveta u koji veruju i koji u potpunosti vlada njihovim životom. Obrada drveta i metala, izrada nakita, maski, zatim ples, muzika i poezija, jesu umetničke forme koje služe u određene svrhe.
Iako su se s vremenom, zbog raznih uticaja, izmenili prvobitna simbolika i značenje, ove umetničke forme još uvek su povezane sa tradicijom i religijom čiji koreni dosežu daleko u prošlost.
Umetnost plesa oduvek je u crnoj Africi zauzimala posebno mesto. O njenom mestu među umetnostima govore mnogobrojne scene s maskiranim igračima, naslikane na stenama u oblasti Sahare. |
 |
U prvim podacima u kojima se pominju ritualni plesovi Afrikanaca primetna je mešavina straha i fascinacije slobodom pokreta igrača i njihovom "animalnom seksualnošću".
 |
No, ono što je površno opisano kao instinktivno i spontano, u stvari je na magiji i mitologiji zasnovan veoma precizan plesni izraz, usklađen sa ceremonijalnim pravilima. Većina plesova odnosi se isključivo na određeni razlog i izvodi se samo određenim povodom: u vreme smene godišnjih doba, pre setve, posle žetve, prilikom rođenja deteta, povodom svadbe, ili nečije sahrane. Nekada se plesalo i pre odlaska u rat, kao i u čast pobede, u znak žalosti za poginulima, ili stupanja novog vladara na presto. Za pojedinca ples je bio veoma važan kao način za priključenje zajednici u kojoj će naći sigurnost. Sve dok je član zajednice pojedinac ima i udeo u energiji i moći grupe. Prekid kontakta pojedinca s grupom značio je simboličnu, a u nekim slučajevima i stvarnu smrt. Na taj način kod pojedinca se budila svest o značaju života u zajednici. |
|

|

|
|
Smatra se da je ples religiozna svečanost u kojoj pojedinac može da stupi u vezu s bogovima i duhovima. Kod takvih plesova maske su važan rekvizit. Kod mnogih naroda zapadne Afrike i danas postoje udruženja maski koja nastupaju javno ili u najvećoj tajnosti. Žene u ovakvim ritualima ne učestvuju, pa ih čak i ne gledaju. Maske se razlikuju i u zavisnosti od teme postoje životinjske maske, maske koje podsećaju na ljude, zatim maske fantastičnih bića i različitih objekata, maske koje predstavljaju žive ljude, ili pokojnike. Kod mnogih naroda maske imaju hijerarhiju.
Osim Velike maske i maske Duha, ima i onih koje "ubijaju žene", maski sudija, čuvara reda, veštičjih, tajanstvenih, maski duhova zaštitnika i pokojnika. Većina maski je izrezbarena, ili ukrašena metalom, školjkama-kaurima, ili vunom. |
 |
Maske svoj smisao i značenje ostvaruju habituelno preko umetnika i aktuelno preko igrača. Kao što je pesma beznačajna dok se ne otpeva, tako je i maska beznačajna dok se ne upotrebi, reći će Dogoni. Tek u akciji i pomoću igrača maska će dostići natprirodne moći. Maska daje natprirodnom biću priliku da se inkarnira, a igraču da kroz igru postane natprirodno biće. Najbolji način da se razumeju maske jeste prisustvovanje ceremoniji u nekoj seoskoj zajednici, što sam učinila i ja. Tom prilikom, u afričkoj nedođiji, doživela sam spoj stvaranja i njegovog simboličnog povratka u sadašnjost. Dogonske maske su mi u simbiozi sa prigodnim kostimima i okruženjem, muzikom, plesom, pevanjem i recitovanjem, otkrile povezanost irealnog sveta sa realnim, i svakodnevnih aktivnosti sa kosmičkim redom, onako kako ga je na početku svega postavio Bog.
|