Jedan od najvećih pronalazača svih vremena Nikola Tesla (1856–1943) stekao je neprolaznu slavu svojim doprinosima elektroenergetici i elektrotehnici. On je bio začetnik druge naučno-tehničke revolucije koja je započela krajem 19. veka, a u punom obimu se razvila u prošlom veku obeleženom neverovatnim povećanjem industrijske proizvodnje, kao i prvim i drugim svetskim ratom.
Tesla se rodio10. jula 1856. godine u malom ličkom mestu Smiljanu. U njemu je započeo osnovnu školu koju je po tragičnoj smrti brata i seobi porodice nastavio u Gospiću. Završivši osnovnu školu, u istom gradu upisao se u realnu gimnaziju. U periodu od 1871. do 1874. školovanje je nastavio u Visokoj realnoj gimnaziji u Karlovcu. U Gracu je studirao na Politehničkoj školi i nju je završio 1879. Sledeće godine dobio je svoje prvo nameštenje – postao je pomoćni inženjer u Mariboru, da bi 1880. upisao studije na Univerzitetu u Pragu.
Boraveći potom dve godine u Budimpešti kao tehnički crtač u Centralnom telefonskom uredu, on februara 1882. dolazi na ideju o obrtnom magnetnom polju. Realizacija ove ideje dramatično će promeniti Teslin život – umesto na popravljanju i usavršavanju tuđih uređaja, on će početi da radi na razvoju svojih mašina i naprava kakve svet do tada nije video, ni zamišljao da mogu postojati.
Jedno vreme tokom 1882. boravi u Parizu, gde radi u Edisonovom kontinentalnom društvu, a zatim u Strazburu u kojem pravi model svog prvog indukcionog motora. Verujući da će u Americi naići na bolje prihvatanje svojih ideja i izuma, Tesla 1884. stiže brodom u "obećanu zemlju". Nakratko se zapošljava kod Edisona, međutim ne nailazi na potporu, već na odbojnost i nerazumevanje. Zbog toga u Njujorku ubrzo osnovao svoju kompaniju, " Tesla Arc Light Co."
Na Svetskoj izložbi u Čikagu 1893. Tesla postiže ogroman uspeh. Njegovi električni motori i osvetljenje Čikaga jarkom svetlošću izazvali su divljenje, ne samo običnih posetilaca izložbe, već i vrhunskih znalaca nauke i tehnike. Tesla tako dobija utakmicu sa favorizovanim takmacem Tomasom Alva Edisonom za gradnju električne centrale na Nijagari. Usvojena je Teslina koncepcija sa generatorima naizmeničnih polifaznih struja. Posle grandioznog uspeha ostvarenog puštanjem ove hidroelektrične centrale u rad 1895. godine, Tesla ne sedi na lovorikama, već se neumorno dalje bavi novim pronalascima.
Početkom devedesetih godina Teslinu pažnju zaokupljaju komuniciranje radio-talasima na velike daljine i naizmenične struje veoma visokih napona i učestanosti. On u Kolorado Springsu gradi radio-stanicu čija je snaga iznosila 200 kW! Na drugoj strani, izvodeći oglede sa visokonaponskim transformatorom, sada zvanim "Teslin transformator", Tesla dobija napone čak od dvanaest miliona volti! Ovo postići u to doba bilo je nepojmljivo. U Kolorado Springsu Tesla dolazi na ideju o prenošenju značajnih količina energije na daljinu bežičnim putem, kao i o različitim mogućim korišćenjima jonosfere.
Prvih godina 20. veka američkom patentnom zavodu neumorni pronalazač prijavljuje patente iz domena radiotehnike i teledirigovanja radio-talasima. Započinje gradnju grandioznog tornja na Long Ajlandu, ostrvu kraj Njujorka. Osnovna namera mu je bila da toranj koristi za bežični prenos energije, a potom i kao stub antene radio-stanice velikog dometa. Nažalost, njegov finansijer Džejms Morgan mu je uskratio dalju pomoć i Teslin san se nije obistinio. Kula u Vorden Klifu bila je srušena dinamitom da bi se prodajom njenih komponenata u bescenje namirio mali deo potraživanja Teslinih poverilaca.
To je bio veliki udar za pronalazača koji je ceo svoj život posvetio stvaranju dobra za čovečanstvo. U zemlji u kojoj se sve merilo novcem, niko se nije setio šta je njima Tesla podario da bi mu pomogli u osami i siromaštvu. Jednostavno, svet nije bio spreman za pojavu takvog genija kakav je bio Tesla. Tek ih je Teslina smrt, 7. januara 1943. godine, podsetila da je postojao čovek velikog dara koji nije mario za novac i materijalna dobra. To je bio čovek koji se sam ispeo od seoca Smiljana na Olimp nauke. |